Prava i obveze na radnom mjestu

Veoma je važno je znati koja prava i obveze kao zaposlenici imamo na radnom mejstu. Na osnovu...
[ translate: 'Pen' from: 'DE' ]
Veoma je važno je znati koja prava i obveze kao zaposlenici imamo na radnom mejstu.









Na osnovu sadržine samog radnog ugovora koji se sklapa na početku radnog odnosa s poslodavcem možemo saznati sljedeće:
  • Imena ugovornih strana ( kod promjene prezimena udajom nije potreban novi ugovor).
  • Popis i opseg obavljanja poslova. Poslodavac smije zaposleniku privremeno ili određeno vrijeme dati da radi poslove koji nisu izrijekom navedeni u radnom ugovoru ako je to neophodno ili se radi o isto vrijednom poslu.
  • Radno vrijeme s točno navedenim brojem radnih sati u danu, tjednu i mjesecu, kao i pravila o prekovremenim satima. U industrijskim i tehničkim zanimanjima, kod uredskih i trgovačkih poslova radni tjedan ima najviše 45 sati, a u ostalim zanimanjima i do 50 sati, ovisno no o tome što stoji u pravilnicima poduzeća.
  • Visina plaće, trienaesta plaća, kao i iznosi dodatnih davanja (AHV/IV/EU), odbici za mirovinske blagajne, odbici za osiguranja za slučaj bolesti), iznos provizije, korištenje poslovnog auta.
  • Isplate trinaste plaće kao i gratifikacije je obvezna ako je ugovorom dogovorena. Poslodavac je dužan isplatiti gratifikaciju ako i nije ugovorom dogovorena, ukoliko ju je nekoliko godina zaredom isplaćivao zaposlenom, u protivnom ne. Iznos nije vezan uz visinu plaću, može iznositi puno manje.
  • Prava zaposlenih u slučaju novih pronalazaka
  • Klauzula o zabrani konkurencije. Nju treba ako je moguće izbjeći pri sklapanju radnog ugovora, jer je ona u slučaju otkaza nepovoljna za zaposlenika.
  • Otkazni rokovi.

Tijekom probnog roka, koji može trajati od 1 do 3 mjeseca, otkazni rok je 7 dana. Poslije probnog roka je u prvoj godini zaposlenja otkazni rok 1 mjesec, od 2-9 godine 2 mjeseca a od 10 godine pa nadalje otkazni rok je 3 mjeseca.
 
Opće obveze zaposlenika:
 
  1. obveza osobnog obavljanja radnih zadataka, osim ako je drukčije dogovoreno.
    Ako zaposlenik bez opravdanog razloga ne dođe na posao i o tome ne obavijesti poslodavca, može dobiti trenutni otkaz Ukoliko zaposleni više puta zakasni na posao, našto ga poslodavac predtohdno opomene i upozori, može također dobiti otkaz, ali u tom slučaju redoviti.
     
  2. obveza savjesnog obavljanja poslova u interesu poslodavca Zaposleni je dužan voditi brigu o povjerenim mu sredstvima i materijalima potrebnim za obavljnje radinih zadataka.
     
  3. obveza polaganja računa i vraćanja svega što je od poslodavca zaprimio, a bilo je vezano za obavljanje poslova na radnom mjestu.
     
  4. obveza raditi i duže ako je to neophodno i navedeno u radnom ugovoru.
     
  5. obveza izvršenja naloženih mu poslova od strane poslodavca i čuvanja poslovne tajne
    Zaposlenik može odbiti obavljanje poslova protivnim vrijedećim zakonima.
     
  6. obveza nadoknade štete poslodavcu koju je zaposlenik sam prouzročio, namjerno učinio i ako se nastala šteta može novčano nadokaditi.

Opće obveze poslodavca
 
  1. Isplata dogovorene plaće i provizije samo ako je dogovorena.
    Iako je mjesečna plaća uobičajen način zaposlenika, poslodavac to može činiti i tjedno ako je tako ugovoreno.
     
  2. Isplata sati za prekovremeni rad
    Überzeit: su sati koje zaposleni na radnom mjestu odradi a koji prekoračuju najviše radno vrijeme predviđeno za tu struku. Npr. zaposleni u uredu u jednom tjednu radi 48 sati, 3 sata bi bila "Überzeit" zato sto je zakonski maksimalno radno vrijeme za tu struku 45 sati.
    "Überstunde": To su sati koje je radnik radio duže od ugovorom dogovorenog radnog vremena. Npr.ako je radnik radio 50 sati u tjednu a u ugovoru stoji 45, onda su 5 sati prekovremeni sati. Oni moraju biti određeni ili naknadno odobreni od strane poslodavca. Ako nije ništa dogovoreno, onda je zakonski određeno da se ovi sati u istom omjeru mogu nadoknaditi slobodnim vremenom ukolko se zaposlenik s time slaže. Ako to nije moguće, poslodavac je dužan isplatiti zaposlenom 25%više za prekovremene sate. Poslodavcima je dopušteno ugovorom ili pravilniko urediti način njihove isplate. Moguće je primjerice predvidjeti da se isplata vrši tek nakon određenog broja sati, odnosno paušalno na kraju mjeseca ili godine.Potraživanja zastarijevaju nakon 5 godina. Od zaposlenih se ne može tražiti da redovito rade duže, nego uvjek kada je to neophodno i moguće. Od zaposlneih koji su bolesni, imaju djecu do 16 godina i trudnica ne može se zahtijevati da rade duže.
     
  3. Poslodavac je obvezan voditi brigu o psihičkom i fizičkom zdravlju svojih zaposlenih.
    Riječ je o zaštiti zdravlja, osobnih podataka zaposlenika, zaštiti od seksualnog zlostavljanja i bilo kakvoj diskriminaciji na radnom mjest.
     
  4. Obveza godišnjeg odmora i slobodnih dana
    Zaposlenik ima pravo prema vrijedećim zakonima na najmanje 4 tjedna godišnjeg odmora unutar jedne godine i na 1 slobodan dan u tjednu koji je u pravilu nedjelja. No, ako to nije moguće, onda to mora biti neki drugi dan u tjednu.
    Dodatni slobodni dani su u poduzećima navedeni u pravilnicima. To su npr.selidba, vlastito vjenčanje, rođenje djeteta, smrt bračnog partnera...
    Dani godišnjeg odmora se ne mogu isplatiti, osim u slučajevima otkaza ako nije moguće drugačije.
    Stanke na poslu
    Zaposlenici koji u jednom danu rade više od 5.5 sati neprekidno imaju pravo na 15 minuta odmora, oni koji rade više od 7 sati na 30 minuta a koji neprekidno rade više od 9 sati imaju pravo na 1 sat odmora. Odmori se ne računaju u radno vrijeme.
     
  5. Obveza izdavanja svjedodžbe (Zeugnis) na kraju radnog odnosa. Kod svake promjene nadređenih uputno je traženje i tzv. Zwischenzeugnissa.



02.2012