Lice i naličje socijalne skrbi u Švicarskoj

Pod socijalnom skrbi podrazumijevamo sve vrste državne potpore ljudima u materijalnim poteškoćama, koji ne...
 
[ translate: 'Geld' from: 'DE' ]
Pod socijalnom skrbi podrazumijevamo sve vrste državne potpore ljudima u materijalnim poteškoćama, koji ne mogu sami osigurati sredstva za svoje temeljne životne potrebe. Zakonske uredbe i organizacija socijalne skrbi u Švicarsko nije jedinstvena na državnoj razini. U nadležnosti je pojedinih kantona koji je nerijetko spuštaju na općine, tako da su razlike od kantona do kantona i od općine do općine katkada veoma uočljive. To je jedan od razloga što je Švicarska konferncija za socijalnu skrb (SKOS) izradila smjernice koje služe objedinjenju različitih pravila u kantonima i općinama koje oni mogu, ali i ne moraju prihvatiti. Socijalnu skrb u Švicarskoj mogu zatražiti punoljetne osobe koje imaju trajno mjesto prebivališta u toj državi i koje, u trenutku prijave nadležnoj službi socijalne skrbi, ne mogu osigurati neophodna sredstva za najosnovnije životne potrebe. Za maloljetne osobe vrijede posebna pravila. Novčana sredstva za državnu skrb osiguravaju porezni obveznici – zaposlenici koji uredno plaćaju svoje porezne obveze.

Temeljne odrednice
Pod socijalnom skrbi prvenstveno se podrazumijeva novčana potpora, koju ugroženoj osobi daju kanton ili općina za pokrivanje temeljnih životnih potreba, troškova stanovanja i zdravstvenoga osiguranja. Pod temeljnim životnim potrebama podrazumijevaju se izdatci za hranu, odjeću i obuću, kućne i higijenske potrepštine, te izdatci za struju, telefon, prijevoz, osiguranje stana, školskih potreba djece,... Smjernice SKOS-a za 2016. godinu, za podmirenje temeljnih životnih troškova, predviđaju paušalne mjesečne iznose kako slijedi: samac do 25 godina starosti dobit će 789.00 CHF, straiji od 25 godina 986.00 CHF, bračni par bez djece 1509.00 CHF, bračni par s jednim djetetom 1834.00 CHF, bračni par s dvoje djece 2110.00 CHF, s troje djece 2386.00 CHF. Obitelj s više od troje djece za svako daljnje dijete dobit će dodatnih 200.00 CHF. Troškovi stanarine izračunavaju se prema zakonskim odrednicama kantona vodeći, dakako, računa o broju osoba koje stanuju u tom stanu. Ovdje posebice valja istaknuti da služba socijalne skrbi može, ukoliko stan cijenom premašuje uobičajenu granicu za predviđeni broj osoba, zahtjevati najam manjega i jeftinijega stana. Tražitelji socijalne skrbi, koji se uredno pridržavaju tih ograničenja, redovito dobivaju i jednokratnu novčanu pomoć za troškove preseljenja. Kod je riječ o zdravstvenom osiguranju priznaju se troškovi samo osnovnog zdravstvenog osiguranja, dodatnog u pravilu ne, osim u iznimnim slučajevima. Socijalne službe također preuzimaju troškove hitnih intervencija kod zubara, kao i ostala nužna liječenja, uz obveznu prethodnu obavijest nadležne službe o neophodnosti liječničke intervencije kao i visini predviđenih troškova. Ako se ne poštuje taj zakonski redoslijed, socijalna služba može odbiti plaćanje dospjelih računa. Osim ovih temeljnih potreba (Grundbedarf 1) službe koje odlučuju o socijlnoj skrbi, u pravilu odobravju i tzv. posebne dodatke pojedincu ili obitelji sukladno situaciji u kojoj se trenutno nalaze. Tako primjerice mogu obitelji s malom djecom odobriti dodatna novčana sredstva za čuvanje djece za vrijeme dok roditelji rade ili traže zaposlenje. Obvezu traženja zaposlenja imaju roditelji čije je najmlađe dijete navršilo 3 godine starosti. Također je moguća mjesečna isplata tzv. integracijskih dodataka osobama koje nisu zaposlene u iznosu od 100.00–300.00 CHF po osobi i najviše 850.00 CHF po obitelji. Troškove održavanja i osiguranja automobila uglavnom ne preuzimaju, osim u iznimnim slučajevima kada je to, primjerice, nužno zbog traženja zaposlenja ili putovanja do radnoga mjesta. Nadležne službe također mogu odobriti određene novčane dodatke ako je riječ o društvenoj ili radnoj integraciji osoba koje primaju socijalnu potporu. Iako se pod socijlnom skrbi uglavnom podrazumijvaju materijlne potpore, ovdje je nužno naglasiti da službe socijalne skrbi pružaju i druge oblike pomoći poput savjetovanja, motivacijske potpore pri traženju zaposlenja i sl. Ovdje je također važno istaknuti da službe socijalne skrbi ne preuzimaju niti plaćaju dugove (krediti, nepodmirenje poprezne obveze...) svojih štićenika. Obiteljima ili pojedincima koji imaju novčanih poteškoća savjetuje se da se jave službi socijlne skrbi u svojoj općini prije nego potroše sve novčane zalihe, jer se može dogoditi da im izdatci i nakon odobrenja materijalne pomoći budu veći od odobrene novčane potpore zbog nepredviđenih računa. Moguće je biti korisnikom socijalne skrbi i uz posjedovanje određenog novčanog iznosa, tzv. „Vermögensfreibetrag“. Preporučeni iznosi su 4000.00 CHF za pojedinca, 8000.00 CHF za bračni par i najviše 10 000.00 CHF za obitelj s djecom, ali općine mogu odrediti i manje iznose.

Prijava
Tko ima poteškoća s podmirenjem temeljnih životnih potreba treba se, pomoću odgovarajućega obrasca, prijaviti nadležnoj općinskoj službi socijlne skrbi u općini stanovanja. Opća osobna i obiteljska situacija bit će razjašnjena već na prvom razgovoru. Veoma je važno pravodobno dostavljati tražene dokumente i uredno ispunjavati sve uvjete koje bude tražila nadležna služba. U slučaju kašnjenja i neopravdana nemara, nadležne službe socijalne skrbi mogu od 1. siječnja 2016. smanjiti davanja za temeljne životne potrebe i do 30% u trajanju do godinu dana. U iznimnim slučajevima, ako netko primjerice odbije ponuđeno radno mjesto, mogu potpuno obustaviti novčanu potporu. Službe za socijalnu skrb dužne su svoje odluke pismeno priopćiti korisniku, na koje se on onda, u zakonski predviđenom roku, može žaliti, posebice kada odlučuju o mjesečnom iznosu socijalne skrbi i o njenom skraćenju. Ako tražitelj socijalne skrbi posjeduje vlastiti stan ili kuću, nadležne službe u pravilu traže njihovu prodaju. Također se prigodom prijave i provjere materijalne situacije tražitelja socijalne skrbi, provjerava moguća obveza pomaganja nekoga iz uže rodbine. Tu se misli poglavito na imućne roditelje koji su obvezni materijalno pomoći svojoj ugroženoj djeci i obratno. Ta obveza ne obuhvaća braću i sestre, odnosno širu rodbinu tražitelja i primatelja socijalne potpore. Primljena materijalna pomoć se mora vratiti i to u pravilu kada primatelj dosegne uvjete da se može brinuti sam o sebi tj. ako određeno vrijeme zarađuje osjetno više nego mu je potrebno za podmirivanje temeljnih životnih troškova. Zakonski propisi o načinu i dinamici vraćanja su, od kantona do kantona, odnosno od općine do općine, različiti.

Valentina Matolić, siječanj 2016



10.2016