Novine u starateljskom pravu

Od 1. srrpnja 2014 godine u Građanskom zakoniku vrijede nove odredbe glede roditeljskog starateljskog prava. Do srpnja...
[ translate: 'LAW2' from: 'DE' ]
Od 1. srrpnja 2014 godine u Građanskom zakoniku vrijede nove odredbe glede roditeljskog starateljskog prava. Do srpnja 2014. razvodom braka majka je, gotovo u pravilu, dobivala starateljsko pravo, dok je otac dobivao pravo posjećivanja djteta, "Besucherrecht" i obvezu plaćanja alimentacije. Novina je u tome da će roditelji os 1. srpnja 2014. dobivati zajedničko starateljsko pravo nad djetetom. Mogućnost zajedničkog starateljskog prava imat će i nevjenčani parovi koji imaju zajedničku djecu, osim ako nije u interesu djeteta da to pravo ima samo jedno od roditelja. Ti roditelji ne dobivaju automatski nakon rastave zajedničko starateljstvo nad djecom, nego ga mogu zatražiti pismenim putom tako da pismenu molbu, skupa s izjavom oca kojom priznaje očinstvo njihovoj djeci, osobno predaju u nadležni matični ured. Ako, pak, zajedničko starateljstvo traže u nekoj kasnijoj fazi, moraju se obratiti službi za zaštitu djece i odraslih tzv. Kindes- und Erwachsenenschutzböherde (KESB) u mjestu stanovanja djeteta.

Roditeljsko starateljsko pravo (Elterliches Sorgerecht) obuhvaća pravo i obvezu roditelja da skrbe o svojoj maloljetnoj djeci, obvezu njihova odogoja, zaštitu dječjih prava i upravljanja njihovom imovinom.

Roditelj kojemu je dodijeljena roditeljska skrb odlučuje o tome gdje će dijete stanovati, koju školu će pohađati, o vidovima liječenja i mogućih operacija kojima se dijete podvrgava. Roditelji koji žive u zajedničkom braku o tome odlučuju zajednički. Zajednička roditeljska skrb o djeci, prema novom zakonu, ostaje na snnazi i nakon mogućega razvoda braka. Iznimka su slučajevi kada je interes djeteta da samo jedna roditelj dobije strateljsko pravo.

Kada roditelji koji imaju djecu odluče ne živjeti više zajedno, veoma je važno da se prije rastave dogovore o sljedećim pojedinostima: gdje će dijete stanovati, koju školu i vrtić će pohađati, (što vrijedi i u slučajevima kada se jedno od roditelja odluči odseliti u drugi grad ili državu ), gdje i kada će djeca provoditi svoje ljetne i školske odmore, te odrediti sve pojedinosti vezane uz pohađanje škole, djetetova džeparca, liječenja ... Moraju se točno dogovoriti tko će koje obveze preuzeti, kako će ubuduće međusobno komunicirati i izmjenjivati informacije o važnim događajima vezanm za život djeteta. U slučajevima kada samo jedan roditelj ima roditeljsku skrb, ssve gore spomenute odluke donosi sam.

Prema novim zakonskim odredbama roditelji, dakle, zajedno skrbe za dijete – obvezni su sve važne odluke za svoje dijete donositi zajednički. To bi na konkretnom primjeru izgledalo ovako: Roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb i zajedno odluče da dijete, primjerice, ostane živjeti s majkom i da 2 vikenda provodi s ocem i svaku srijedu poslijepodne ili svaki petak i subotu. Zajednička skrb ne znači nužno da se roditelji moraju u istom omjeru skrbiti za dijete. Majka je ta koja se vremenski više brine o djetetu a otac je, kao svoj doprinos skrbi, dužan plaćati alimentaciju. U žurnim situacijama može odlučivati i samo jedan roditelj, i poglavito ako nije u mogućnosti pravodobno se posavjetovati s drugim roditeljem. Riječ je , dakako, o nepredviđenim ili svakodnevnim stavrima i događajima kao npr. poslati ili ne u školu dijete koje je iznenada počelo kašljati ili ga najprije odvesti liječniku, što pripremiti djetetu za jelo, kako ga toga dana obuti i odjenuti i sl. O tome će odlučiti roditelj s kojim se dijete našlo. No, sve druge važnije odluke roditelj s kojim dijete živi mora usuglasiti s drugim roditeljem. Novina je i to da roditelj s kojim dijete stanuje ne može samovoljno odseliti u drugi grad ili državu bez pristanka drugoga roditelja. I posebice ako bi preseljenjem drugom roditelju bio otežan, ili čak onemogućen, kontakt s djetetom. U tim slučajevima odluku o selidbi donosi sud, pa sa selidbom treba pričekati do konačnoga sudskoga pravorijeka.

Do srpnja je bilo gotovo pravilo da sud starateljsko pravo dodjeljuje majkama. Važno je naglasiti da će sve dotad donesene sudske odluke i dalje ostati na snazi, ako roditelji sami ništa ne poduzmu. Nakon stupanja na snagu novih zakonskih odredaba razvedeni roditelji mogu skupa zatražiti od službe za zaštitu djece i odraslih ( Kinder und Erwachseneschutzbehörde, KESB) zajedničko starateljsko pravo. Ukoliko roditelj koji je do donošnja novih zakonskih odredaba imao isključivo starateljsko pravo i ne želi ga dijeliti s drugim roditeljem, tada drugi roditelj može zatražiti od suda da o tome odluči. Sud može, ako je to u interesu djeteta, donijeti odluku o zajedničkom starateljskom pravu, unatoč protivljenju roditelja koji je do tada sam imo to pravo. Roditelj koji nema starateljsko pravo može tražiti promjenu te sudske odluke do 30. lipnja 2015., ali samo ako je odluka o razvodu braka donesena u posljednjih 5 godina, tj. nakon 1. srpnja 2009. Ovi rokovi vrijede za slučajeve kada roditelji ne žele dijeliti starateljsko pravo. Ako su, pak, roditelji suglasni i žele dijeliti starateljsko pravo, mogu to pravo zajedničkom zamolbom zatražiti i nakon toga roka.

Zajedničko starateljsko pravo može biti oduzeto ili uskraćeno. Riječ je o slučajevima kada jedan od roditelja teško oboli, postane ovisan o drogi ili alkoholu, ukoliko često i neopravdano izbiva iz doma, ne pokazuje dostatnu brigu i zanimanje za dijete, ako je nasilan prema djetetu ili baračnom partneru, ako je izvršio neko teško krivično djelo i prognan iz Švicarske, ili je teško zanemario obvezu plaćanja sudski određene novčane naknade ( alimentacije ) za uzdržavanje djeteta. U svim slučajevima kada se roditelji ne mogu dogvooriti o zajedničkom starateljskom pravu, sud odlučuje u korist djeteta. Mišljenja o ovim novim zakonskim odredbama, prilično su podijeljena. Dok jedni drđe da se time problemi ne će riješiti, drugi misle da je to velika prilika za očeve. Tko je u pravu, pokazat će vrijeme i životna zbilja.

Listopad 2014


03.2015