Pravo nasljeđivanja u Švicarskoj

Iako  se pitanje prava nasljeđivanja  postavlja  uobičajeno tek nakon  što  netko...
[ translate: 'Testament' from: 'DE' ]
Iako  se pitanje prava nasljeđivanja  postavlja  uobičajeno tek nakon  što  netko premini, ipak je uputno se ovim pitanjem pravovremeno pozabaviti. Velikoj većini nije važno što će se dogoditi nakon njihove smrti jer je to   zakonom već  regulisano, što je samo   djelomično točno.  Zakonom  jeste  regulisno   tko su zakonski nasljednici, ali  postoje situacije koje nisu regulirane kao što  je u slučaju zajedničkog života kada partnera koji  nisu vjenčani (konkubinat)  ili slučajevima kada se netko više puta ženi ili udaje.  Svakako je važno se   pravovremeno  raspitati kako bi se mogle donijti  ispravne  odluke.

Najjednostavniji način reguliranja  ostavštvine nakon smriti je pisanjem  testamenta ili oporuke.
Ona mora biti svojeručno napisana   i potpisana  od osobe čija je oporuka  uz naznaku  mjesta i datuma pisanja. To je važno, jer ako netko  napiše više oporuka,  tada važi uvijek ona s najnovijim datumom.  Osim toga je  moguće  dati napisati svoju oporuku . To je  moguće napraviti  od strane službenih lica koja su za  ovlaštena od strane kantona za to, a to  su u većini slučajeva  javni bilježnici. U ovom slučaju se oporuka sastavlja kupa s bilježnikom. Ona isto mora biti svojeručno  potpisana  od strane osobe čija je oporuka. Osim toga nju moraju u ovom slučaju  i 2 svjedoka potpisati. Svjedoci ne smiju biti  u oporuci  osobe koje oporukom stječu , jer  one  zapravo samo   potvrđuju da je osoba čija je oporuka  sastavljena doijela  tu odluku i da je mogla sama donijeti odluku. 
Oporuka se može sastaviti najranije s  navršenih 18 godina  i može biti više puta mijenjana ili promijenjena  tokom života . Ona se može  i uništiti i tada ne važi .  Vrlo važno je oporuku tako pospremiti da  je se može naći u slučaju smrti.
Općenito se ne može potpuno slobodno odlučiti sto će se dogoditi s vašom imovinom jer je zakonom o  nasljeđivanju  regulisano da s obvezni dio ne može isključiti. To konkretno znači  da bračni drugovi, ili upisani partenri kod istospolnih brakova , djeca kao i roditelji  imaju pravo na zakonom određeni minamalni udio nasljediti. Braća i sestre kao i svi ostali  to pravo  nemaju.
Kako će ostavštvina umrlog biti podijeljena   ovisi o obiteljskoj sitauciji i  o tome kolko osoba mogu   naslijediti ili tražiti udio u ostavštvini.   Nakon otvaranja testamenta moraju svi koji smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na minimalni obvezni udio podnijeti tužbu u roku od godinu dana od dana  kada je testament otvoren,  inače je oporuka  važeća.
Sve što ne spada u taj obvezni  udio,  može osoba   čija je oporuka sama dalje podijeliti  kako to želi.
To se u svakom slučaju preporuča jer  se time svađe u obitelji poslije smrti mogu spriječiti.
Druga mogućnost  reguliranja pitanja ostvštvine je putem  sklapanja ugovora o nasljeđivanju. U njemu se može navesti  točno kako se želi da se  imovina  nakon smrtit podijeli.  U ovom slučaju   svi nasljednici   moraju   biti  suglasni s podjelom u ugovoru.   Kod ugovora je situacija takva, da odrasla djeca, roditelji  ili  bračni partner   se može  odreći   obveznog dijela koji bi mu zakoski pripao da ugovora  nije bilo.  Ugovor mora biti obvezno sastavljen  kod   javnog bilježnika.  U ugovoru predloženo rješenje mora  biti od svih nasljednika prihvaćeno i potpisano.  Ovi ugovori se preporučuju kod tzv. Pačvork obitelji ili  onih koji žive u konkubinatu. Primjer:  2 osobe  žive skupa  imaju   2 zajedničke djece, ali nisu vjenčane. Njihova imovina  iznosi 100 000 franaka. Obvezni dio  u slučaju smrti  bi za djecu   bio 37 500 franka,  nevjenčani partner ne  dobija ništa, Putem oporuke bi nevjnčani  partner  dobio  najviše 25 000. Ugovorom  je  moguće da nevjenčani  partneri  više dobiju nego što je to zakonom predviđeno.
Nasljednu masu čini  polovina  svega što je stečeno u braku kao i privatna imovina umrle osobe.
 U zajedničku  imovina stečenu  u braku  ( kada nije došlo do zaključivanja predbračnog ugovora o podjeli  imovine) spadaju   plaće , mirovine,  odštete dobijene za vrijeme braka kao i dobici stečeni investiranjem.  U zajedničku imovinu ne spada osobna  imovina obiju  partnera stečena prije braka ili putem nasljeđivanja  ili  poklonjena  za vrijeme braka.
Pokljanjanje: za  života se imovinom može slobodno raspolagati kako se želi. Imovina se može poklanjati  kome i kolko se želi. To važi i za osobe koje su zakonski nasljednici: neki mogu dobiti više , neki manje.Moguće je da netko  od mogućih nasljednika traži da mu se  jedan dio  nasljedstva isplati  još za života osobe koju  ima pravo naslijedit nakon njegove smriti, ( tzv.  Erbvorbezug)  Ta  nasljedna imovina isplaćena prije smrti mora biti kao takva i deklarirana.  Isto tako ona mora nakon smrti biti kod drugih nasljednika izjednačena.
Dugovi: nasljednici  imaju ne samo prava nego i obveze u slučaju smrti . Ukolko umrla osoba ima više dugova nego imovnie, to može biti razlog da se nasljedstvo odbije, jer u tom slučaju nasljednik   nije odgovoran za dugove .
Ukolko  je prilikom smrti jasno da umrli bio platno nesposoban ,  zakonski se može  predpostaviti   da nasljednici  ne žele da nasljede. Ukolko to oni pak žele, moraju se  to izričito  izjasniti  da ipak žele naslijediti.
Nasljeđivanje je u Švicarskoj regulirano u Zivilgesetzbuch, u njemu je navedeno šta se dešava poslije smrti , ukolko nije bilo testamenta ili ugovora o nasljeđivanju. Na primjeru objašnjeno: Kod jedne tradicinalne obitelji izgleda ovako: polovina  nasljedne mase ide bračnom partneru umrlog,  druga polovina se dijeli na svu djecu.  Ukolko je jedno ii više djece već mrtvo, tada taj dio ide na njihove unuke. Ukolko nema djece u braku, ¾ ide bračnom partneru, ¼ roditeljima umrlog . Ukoliko su roditeji  mrtvi, nasljeđuju braća i sestre.
Ukolko netko nema  živih roditelja ili djece, braće i sestara , sve ostaje bračnom partneru.
Ukoko je i bračni partner mrtav, tada nasljeđuju djedovi i bake, ako su živi.  A ako i tu nema  potomaka koji bi naslijedili, nasljeđuje  kanton u kome je umrli   živio.
Najmanji zakonski postotak   za djecu i unučad   iznosi  ¾, zakonskog dijela, za  njihove roditelje  i bračne partnere iznosi  ½  zakonskog nasljednog dijela.

Vise  pod: www.erbrechtschweiz.ch

 



10.2013