Ulazak Hrvatske u EU

Socijalna radnica Hrvatske socijalne službe iz Badena Valentina  Matolić je 28.11.2009 u prostorijama...
[ translate: 'Europa' from: 'DE' ]
Socijalna radnica Hrvatske socijalne službe iz Badena Valentina  Matolić je 28.11.2009 u prostorijama Hrvatskog instituta u Ridenu kod Badena organizirala predavanje na temu "Ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu".
Predavanje je održala Kristina Herenda, odvjetnica iz Dietikona. Skraćen sadržaj ovog zanimljivog predavanja koji nam je odvjetnica poslala, objavljujemo:

Ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu
Početci Europske zajednice datiraju još od 1957. godine kada su države osnivači, i to Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Holandija, uzdigle zajedničku suradnju na nivo zajedničkih institucija.
U razdoblju između 1957. i 2007. se sve više europskih zemalja opredjelilo za smjer Europske zajednice. Najveće, i samim tim najvažnije proširenje Europske zajednice, dogodilo se 2004. godine kada je došlo do proširenja Europske zajednice kojim su obuhvaćene i zemlje istočne Europe.
U sklopu ovog proširenja je 2007. godine došlo i do pristupanja Bugarske i Rumunjske Europskoj zajednici.
Oblik koji ima današnja Europska zajednica je nastao 1992. godine tako zvanim Maastricht ugovorom. Europska zajednica se karakterizira kao ekonomsko i političko partnerstvo država članica koje se odigrava na nekoliko nivoa i koje se zasniva na tri osnovna stupa. Prvi stup predstavlja sama Europska zajednica, drugi stup obuhvaća zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i treći stup se odnosi na zajedničku policijsku i pravosudnu suradnju u oblasti kaznenog prava.

Tri stupa Europske zajednice:

I. Prvi stup
Europska zajednica

carinska unija i domaće tržiste
europska privredna i monetarna unija
politika tržišnog natjecanja, državne subvencije
porezna politika
politika zapošljavanja
trgovinska politika
obrazovna politika i politika prema mladima
politika zaštite potrošača i zdravstvena politika
politika u oblasti viza, azila i imigracije

II. Drugi stup
Zajednička vanjska i siguronosna politika (GASP)
kooperacija, zajednički stavovi i akcije
održavanje mira
ljudska prava
demokracija
pomoć trećim zemljama
humanitarni i mirovni zadatci
mjere radi suzbijanja kriza

III. Treći stup
policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima (PJZS)
policijska suradnja
borba protiv rasizma i mržnje prema strancima
borba protiv trgovine drogom i oružjem
suzbijanje organiziranog kriminala
borba protiv terorizma
kaznena djela u vezi s trgovinom djecom i ljudima

Najvažniji organi Europske zajednice su:
  • Europski parlament (predstavnik europskih građana)
  • Vijeće Europske zajednice  (predstavnik nacionalnih vlada)
  • Europska komisija (predstavnik zajedničkih interesa Europske zajednice)

Vijeće Europe

Šefovi država i vlada svih država članica
i predsjednik Europske komisije

Europski parlament                         Vijeće Europske zajednice                  Europska komisija
785 zastupnika                                27 ministara                                         27 komesara
Strasbourg / Bruxelles                    Bruxelles                                              Bruxelles
Europski višestupanjski sud i         Europska državna revizija                   Privredni i socijalni odbor
sud prve istance                             27 članova                                            344 članova
27 sudaca                                       Luxembourg                                         Regionalni odbor
Luxembourg                                                                                                344 članova


 
Najznačajnije za građane Europske zajednice su tako zvane "četiri osnovne slobode" koje obuhvaćaju slobodan promet robe, slobodu poslovnog kretanja ljudi, slobodan promet usluga, kao i slobodan promet kapitala i platnog prometa.

Pojam slobodnog prometa robe znači da slobodna trgovina među državama članicama ne bi smjela biti ograničena. To znači da Europska zajednica predstavlja jedinstvenu carinsku uniju tako da se članicama Zajednice ne smije uvesti carina ni na uvoz, a ni na izvoz robe. Isto tako, članicama Zajednice ne bi se smjelo uvesti ograničenja u pogledu količine robe koju namjeravaju uvesti niti bi smjele uvesti neke druge mjere koje bi dovele do ovih ograničenja.
Pojam slobodnog poslovnog kretanja ljudi znači da građanin Zajednice ima pravo u poslovnom smislu slobodno se kretati u okviru Europske zajednice i slobodno birati mjesto boravka. Posebni aspekti ove slobode poslovnog kretanja ljudi su slobodno kretanje zaposlenih osoba kao i sloboda nastanjivanja kod bavljenja nekom samostalnom djelatnošću ili osnivanjem firmi.

U vezi sa slobodnim kretanjem zaposlenih osoba, vrijedno je spomenuti da ovo načelo uključuje ukidanje svih razlika po osnovi državne pripadnosti, i to kako u pogledu zapošlavanja i plaća tako i u pogledu ostalih uvjeta vezanih za zaposlenje.

Pojam slobodnog prometa usluga znači da svaki pojedinac ima pravo u okviru Europske zajednice ponuditi i provesti svoje usluge. Ovo pravo se poklapa s pravom koje pojedinac ima i u svojoj zemlji.

Kod četvrtog principa slobodnog prometa kapitala i platnog prometa je važno da u okviru Europske zajednice postoji slobodan transfer novca i vrijednosnih papira.

Iako su ove slobode vrlo važne i predstavljaju Europsku zajednicu, neophodno je spriječiti nastajanje nekih pogrešnih predodžbi. U tom smislu je važno naglasiti da ove slobode nemaju apsolutno djelovanje. Postoji mogućnost da se ugovorom Europske zajednice uvedu ograničenja i izuzetci od ovih principa. Tome treba dodati još i činjenicu da članice Zajednice često dolaze u iskušenje da ova pravila iskoriste u svrhu prosperiteta svoje privrede i svojih građana.

U slučaju da ova ograničenja idu previše daleko ili da nisu u skladu sa zakonom, postoji mogućnost obraćanja Europskom sudu, do čega sve češće dolazi.

Hrvatska vanjska politika je trenutačno zauzeta samim vođenjem pregovora o pristupu Hrvatske Europskoj zajednici. Zahtjev za članstvo u Europskoj zajednici Hrvatska je podnijela 21.veljače 2003. a već 18. lipnja 2004. joj je službeno priznat status kandidata za pristup Europskoj zajednici. Sam početak vođenja pregovora o pristupu bio je uvjetovan suradnjom Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju poznatim kao Tribunal za ratne zločince u Haagu. Nakon toga su usljedili pregovori o pristupanju, koji su otpočeli 3. listopada 2005. nakon što je sud u Haagu potvrdio potpunu suradnju Hrvatske s tim sudom.

U listopadu 2008. godine je došlo do prekida ovih pregovora. Taj prekid je trajao godinu dana, a bio je prouzrokovan graničnim sporom koji je izbio između Hrvatske i Slovenije. Ishod ovog spora odlučit će hoće li Slovenija u području Piranskog zaljeva imati pristup međunarodnim vodama. Hrvatska i Slovenija su se u međuvremenu sporazumjele da će potražiti neko sporazumno rješenje kako bi spriječile odugovlačenje procesa pristupa Hrvatske Europskoj zajednici.

Sloveniji kao punopravnoj članici Europske zajednice je moguće utjecati na tijek pregovora, to jest, na sam pristup Hrvatske jer svaka punopravna članica Europske zajednice raspolaže vetom, što znači da jedan od kandidata može postati novi član Europske zajednice samo ukoliko se svi postojeći članovi jednoglasno slože s pristupom.

U okviru pregovora o pristupu Europskoj zajednici svaka zemlja kandidat mora prihvatiti pravne norme Europske zajednice i raditi na tome da ove norme poslije dobivanja članstva provede i u okviru svoga teritorija. Pravni poredak Europske zajednice se konstantno razvija i proširuje i obuhvaća sljedeće oblasti:
  • sadržaj, osnovne principe i političke ciljeve ugovora na kojima počiva Europska zajednica
  • zakonske norme, odluke i sudske presude
  • druge obavezujuće i neobavezujuće pravne akte, koji se donose u okviru Europske Zajednice kao što su interinstitucionalni sporazumi, odluke, objašnjenja, savjeti i prateće linije;
  • zajednički poduhvati, zajednički stavovi, objašnjenja, zaključci kao i ostali pravni akti u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike;
  • zajedničke mjere, zajednička mišljenja, potpisivanje dogovora, odluka, objašnjenja kao i ostalih pravnih dokumenata u okviru sudstva i unutrašnjih poslova;
  • međunarodni ugovori zaključeni od strane Zajednice, između Zajednice i njezinih članica, kao i između država članica i to u oblastima koje spadaju u nadležnost Zajednice.

U svim navedenim pravnim oblastima Europske zajednice postoji obveza država kandidata da svoje institucije, organizaciju svoje imovine kao i svoj upravni sustav prilagode mjerilima Europske zajednice i to kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou. Uvjet je u svakom slučaju solidna i efikasna uprava koja se zasniva na nepristranoj i neutralnoj javnoj službi kao i nezavisnom i efikasanom pravnom sustavu.

Znači da bi jedna država mogla postati član Europske zajednice neophodno je da obje strane priznaju međusoban pravni poredak. Kao što je do sada kod svih pregovora o pristupu bio slučaj, postoji mogućnost da pregovaračke strane sklope prijelazna rješenja prije nego što dodje do definitivnog pristupa.

Sama faza koja prethodi definitivnom pristupu nove države članice sastoji se u tome da tijekom pregovora zemlja kandidat mora s Europskom zajednicom zaključiti nekoliko tako zvanih ugovornih poglavlja.

Gospodin Olli Rehn, član komisije o proširenju Europske zajednice, najavio je da bi pregovori o pristupanju Hrvatske mogli biti okončani sljedeće godine. U svakom slučaju bi Hrvatska morala intenzivirati reforme u oblasti pravosuđa kao i u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Isto tako se zahtjeva da Hrvatska u pogledu važne dokumentacije što prije omogući pristup međunarodnom kaznenom sudu.

Komesar Europske zajednice je izjavio da bi se definitivni pristup Hrvatske realno mogao očekivati 2012. godine.

Jedan od najvažnijih aspekata za građane Europske zajednice je sloboda poslovnog kretanja ljudi koji obuhvaća slobodu kretanja zaposlenih i slobodu poslovnog nastanjivanja. Sloboda poslovnog kretanja ljudi može se odraziti i na stil života ukoliko se u njoj vidi mogućnost nesmetanog mobiliteta ili pogodna prilika da se na taj način živi i radi u inozemstvu.

Čak i Švicarska, iako nije član Europske zajednice, nije se mogla oduprijeti moći Europske zajednice tako da je bila prisiljena u okviru dvostranih ugovora prihvatiti princip slobodnog poslovnog kretanja gradjana Europske zajednice i na svome teritoriju.

Po ovom recipročnom ugovoru između Švicarske i Europske zajednice građani obje strane dobivaju pravo da svoje mjesto boravka kao i svoje radno mjesto slobodno biraju. Odlučujuća pretpostavka za uživanje ovog prava je posjedovanje ugovora o zaposlenju ili dokaz obavljanja neke samostalne djelatnosti. Nezaposlenim osobama omogućuje se uživanje slobode kretanja ukoliko prilože dokaz da raspolažu s dovoljno novčanih sredstava te da imaju odgovarajuće zdravstveno osiguranje.

Švicarska je prilikom zaključenja ugovora o slobodnom kretanju zadržala prijelazne rokove koje će vjerojatno primijeniti i prema novim članovima Europske zajednice. Ova prijelazna pravila omogućuju postupno i kontrolirano otvaranje radnog tržišta.

U odnosu na opseg slobodnog prometa dolazi do izvjesnog kategoriziranja:
  • Slobodno poslovno kretanje ljudi s ograničenjima: Prednost domaćih osoba, prethodna kontrola platnih i radnih uvjeta kao i kontingenti koji vrijede sedam godina od dana stupanja na snagu prijelaznog pravila.
  • Slobodno poslovno kretanje ljudi sa zaštitnom klauzulom.
  • Neograničeno poslovno kretanje ljudi

Klauzula sa zaštitnom funkcijom znači da po istjeku prijelaznih rokova postoji mogućnost ponovnogo uvodjenja kontingenata ukoliko u odnosu na prosjek u posljednje tri godine dođe do porasta strane radne snage iznad 10 %.

Kontingenti u Švicarskoj trenutačno postoje prema Bugarskoj i Rumunjskoj. Broj trajnih boravišnih dozvola za stanovnike Bugarske i Rumunjske raste postupno s 362 u prvoj godini na 1207 u sedmoj godini, to znači do 2016. godine. Također raste broj kratkotrajnih boravišnih dozvola s 3620 na 11664. Nakon toga će vrijediti potpuna sloboda prometa sa zaštitnom klauzulom za sljedeće tri godine i zaključno slijedi neograničena sloboda poslovnog kretanja ljudi.

Ovaj primjer postupnog uvodjenja Bugarske i Rumunjske uz pomoć prijelaznih pravila je prikazan zato što se može računati da će Švicarska i prema Hrvatskoj primijeniti postupno to jest prijelazno rješenje. Ova ograničenja vode do toga da u prvim prijelaznim godinama zbog prednosti domaćih osoba i zbog kontingenata, mogućnost nekog zaposlenja u Švicarskoj imaju samo visoko kvalificirane stručne osobe.

Osim toga, postoji prednost građana Europske zajednice koji pripadaju državama osnivačima Europske zajednice.

Ovom treba dodati još i posebnost političkog sustava Švicarske po kome se građani mogu izjasniti o proširenju slobodnog poslovnog kretanja ljudi na neku novu članicu. Ukoliko ne postoji ova suglasnost moguće je raspisati referendum. U svakom slučaju mora se uzeti u obzir da trenutačno vladaju kritične struje kada je u pitanju sloboda poslovnog kretanja ljudi. Prije svega u Švicarskoj gdje su plaće mnogo više, a nezaposlenost mnogo niža u odnosu na ostale europske zemlje protiv svake imigracije postoje predrasude jer se ljudi boje ostati bez posla ili izgubiti posao pa se shvaća kao prijetnja.

Građanin Europske zajednice koji namjerava živjeti i raditi u Švicarskoj ima pravo podnijeti zahtjev za odobrenje trajne boravišne dozvole. Boravak se odobrava za razdoblje do pet godina, a preduvjet je da postoji radni odnos koji može biti zaključen ili na neograničeno vrijeme ili na vrijeme duže od godinu dana. Pored toga postoje još i kratkoročne boravišne dozvole koje se izdaju u slučaju da radni odnos traje kraće od godinu dana.

Obje dozvole uključuju pravo slobodnog mijenjanja radnog i boravišnog mjesta. Bez obzira na dužinu ove dozvole, u nju je u principu uključeno i pravo da se i obitelji nositelja te dozvole omogući boravak u Švicarskoj.

Pojedinci koji obavljaju neku samostalnu djelatnost moraju dokazati namjeravanu poslovnu djelatnost da bi im bila odobrena boravišna dozvola.

Oni koji tek namjeravaju tražiti posao imaju pravo tu svrhu šest mjeseci boraviti u Švicarskoj. Pri tome im za prva tri mjeseca nije potrebna nikakva dozvola za boravak, a nakon toga im se izdaje kratkoročna dozvola koja je ograničena na tri mjeseca. U slučaju da se u razdoblju od šest mjeseci ne pronadju posao, gubi se pravo da se nakon toga dobije boravišna dozvola.



02.2012